Nedavno sam pročitala da kreativnost nije slučajni
dar darovan sretnim pojedincima, već da je kao i svaku drugu vještinu - svakodnevno vježbamo i razvijamo.
Svi znamo da je za to vježbanje i razvijanje potrebno
uložiti vrijeme, upornost i interes. Za razvijanje kreativnosti, potrebno je uložiti
svjestan trud na nešto teži i složeniji način funkcioniranja – razmišljanje
izvan okvira, izvan automatizama, stvaranje novih i nepoznatih misli, često
kroz povezivanje do tada nepovezanih ideja i informacija.
Sigurno sada razmišljate koliko je ova kreativnost
komplicirana… pa… kreativnost je prikazana kao stvaranje navike na obraćanje
svjesne pažnje na svoje misli i njihovo spontano usmjeravanje u neočekivanim
smjerovima, odnosno prema novim idejama i njihovoj realizaciji. Dakle, možda je
donekle komplicirano usmjeravanje misli,
ideja...
Osim navika usmjeravanja misli, za istinsku kreativnost potrebno je i
znanje, poznavanje detalja o području u kojem želimo biti kreativni, jer je
upravo kreativnost povezivanje starih ideja na nov način. S obzirom na današnju
brzinu stvaranja ideja i informacija i količinu već postojećih, da bismo
skupili to znanje, potrebno je dodatno vrijeme, motivacija i zanimanje.
Kao što sam prethodno rekla, za kreativnost je
potrebno mnogo znanja, a sva djeca prirodno prihvaćaju da trebaju mnogo toga
tek naučiti, dok su manja osjećaju entuzijazam prema učenju i ulažu svoj trud
bez pretjeranog razmišljanja o tome. I da, manja djeca vole učiti!
No, s
odraslima je sasvim drukčija situacija.
Kao jednoj od onih odraslih (premda u
radu s djecom i sama vidim koliko nisam tipični odraz grupe odraslih!), razumijem
da vam uz posao i svakodnevne obaveze, može nedostajati strpljenja i energije
za ulaganje napora i vremena u razvijanje još jedne vještine.
Morate znati da kreativnost zahtijeva da budemo
spremni na mnogo pogreška prije nego što doista postignemo uspjeh.
Svi u
pravilu imamo kvalitetne ideje s vremena na vrijeme, koje imaju puno
potencijala. No većina ljudi ne slijedi te ideje zbog strahova, nepovjerenja u
sebe ili nedostatka motivacije za učenje i rad koje bi ostvarenje ideje
zahtijevalo. Ako to primijetite kod sebe, 'stanite na loptu', zadržite se samo
malo dulje na toj ideji i razmislite kako bi se zapreke na koje ste naišli
mogle razriješiti ili možda kako biste mogli iskoristiti barem dio te ideje. Možda pritom dobijete i koju novu!
Nemojte bježati ili odustati od razvijanja svoje
kreativnosti - najkreativniji smo u
područjima o kojima često razmišljamo, kojima se uživamo baviti, koji nas
motiviraju, u kojima nam skupljanje znanja nije obaveza, nego užitak. Ključni
element uspjeha je pronaći načine na koji vježbanje kreativnosti možete učiniti
ugodnim i zabavnim samo po sebi. A sigurna sam da će i umanjiti stres koji
svakodnevnica ovog užurbanog života donosi sa sobom!
Kreativnost se, premda vjerujem da je to nenamjerno,
sustavno obeshrabruje, smanjuje kod većine djece. Upravo zato što vrlo često
roditelji imaju potrebu stalno ispravljati djecu, zbog svojih želja da njihova
djeca što prije steknu što više znanja, ali ponekad i zbog vlastitih strahova -
jer smo odgajani tako da ne 'stršimo' previše iz onih društvenih i tako privučemo
negativnu pažnju okoline. Čak i ako nema tih negativnih reakcija, mali je broj
roditelja koji znaju hrabriti dijete i potaknuti taj dječji entuzijazam prema
stvaranju ideja, a razočaravajuće je mali broj roditelja koji će se uopće
uključiti i sudjelovati realiziranju ideja svog djeteta.
Učinite svoje obiteljsko okruženje mjestom koji
ostavlja više slobode i prilike za kreativnost – iskoristite to!
Nemojte raditi
grešku stavljajući svoje dijete u okvire jer će jednog dana odrasti u
nezadovoljnog mladog čovjeka s uniformiranom ponašanjem i uniformiranih
razmišljanjem.
Krenite! Što čekate? Kreativnost dolazi samo kroz akciju!
I za kraj... najljepše je raditi s djecom, jer oni zaista izvuku ono najbolje iz vas, ono najkreativnije, a što je najvažnije: uz djecu dolazi osmijeh na lice!
Svim kreativcima veliki pozdrav!
Teta Logopedica
Nema komentara:
Objavi komentar