petak, 18. prosinca 2015.

Kreativnost na sunce


Već sam mudrovala o kreativnosti - koliko je ona značajna, koliko je trebamo podržavati, koliko je trebamo njegovati i tako dalje.
Promatrajući djecu koja sudjeluju na kreativnim radionicama, kao i voditeljicu radionice a.k.a moju-super-turbo-uber-kreativnu-sestru-glazbenicu-buduću-učiteljicu, vrlo je lako uočiti koliko su različiti od ostalih. 
Ali, krenimo od roditelja... postoje roditelji koji svoju djecu dovode na kreativne radionice samo da bi oni mogli imati malo mira. 
Prije koju godinu na takve roditelje bih kolutala očima. No, sada, i sama svjesna koliko dijete zahtjeva pažnje i roditeljske angažiranosti, ponekad dođem do točke kada samo želim onaj sat mira i vremena za tišinu. Dakle, ne sudim, već razumijem da mama ili tata žele malo samoće i odmora pa pošalju dijete na kreativnu radionicu. U svakom slučaju bolje takva radionica nego boravak u zagušenim igraonicama shopping centara. 

Svakim danom prolazim kraj jednog enormno velikog shooping centra u izgradnji. Govore da će biti najveći u RH. Kakva li će tek biti igraonica za klince? Bilo bi bolje da su novce iskoristili u prirodu, u stabla... jer evo na primjer, voljela bih da moj grad ima više zelenila i da parkovi za djecu nisu ljuljačke usred betonskog polja. 

Svaka tema nekako vuče i druge spoznaje. 

Al' 'ajdmo nazad na kreativnost. Postoje roditelji koji i sami odišu kreativnošću te se trude poticati kreativnost svog djeteta. Takvi roditelji su redoviti (za razliku od ove prethodne ''vrste'' roditelja) pa se potaknuti umjetničkim izražajem svog djeteta i sami zapišu za termin kreativnih radionica. I ponekad budu kreativniji od nas. Ponekad i više od ponekad. Hih! 
Sve u svemu, roditelj ima veliku ulogu. 
Kako u kreativnosti, tako i u cjelovitom rastu i razvoju vlastitog djeteta. Zašto su nam kreativne radionice s djecom korisne? Zašto su nam važne?  




Razvija se unutrašnji osjećaj posebne važnosti onoga što je predmet preokupacije. Stvaramo fleksibilnost mišljenja i ponašanja uz čvrst osjećaj nezavisnosti vlastitog mišljenja.  Sposobnost podnošenja neodređenih ili nejasnih situacija te spremnost prihvaćanja  izazova i svjesno preuzimanje rizika razvijamo kroz kreativne pothvate. Ono što je meni osobno jedan od najdražih crtica kad govorimo o važnosti kreativnih radionica jest nekonvencionalnost stavova, načina mišljenja i stila, visok stupanj samodiscipline i predanosti poslu te trenutak kad dijete sebe vidi/procjenjuje kao maštovitu, kreativnu i originalnu osobu.


Ovih par crtica je samo dio, a većina spomenutih osobina pridonosi realizaciji kreativnih potencijala koji postoje u pojedincu. Točka.

Kreativnost na sunce! 

Teta Logopedica