ponedjeljak, 11. siječnja 2016.

Gđica. Varalica

Ovako izgleda moja priča. 
Htjeli smo dijete i dobili jednu prekrasnu malu curicu. Kad očekujete dijete, očekuje upravo ono dijete iz reklama za dječje šampone, pelene, sva ona slatka buđenja a.k.a roditelji i beba u sredini, fino namješten doručak (tko ga je spremio, hello?)... sve fino, divno i krasno. Oni dječji osmijesi u usporenim snimkama navedu vas da i vi poželite to malo divno biće uz sebe. Dok ste trudni razmišljate o tom djetetu, pokušavate ga vizualizirati. Ja sam se nekako pripremila za malo crno dijete, a dobila plavušu s loknicama, koju sam naravno oduvijek priželjkivala (bombardirana reklamama, thank you). Bila sam neka dobra trudnica. Nisam puno zahtijevala (u biti nisam uopće zahtijevala!), zdravo sam se hranila i bila u pokretu. Kad je došao termin poroda, kao prava štreberica bila sam dobro pripremljena i spremna na sve. Tako sam na dan D ušetala u rodilište sa slavnom ''dobar dan, ja sam došla roditi''. I eto - rodila. U torbu sam spremila sve. Barem sam tako smatrala. Poslije sam, točnije nakon pola dana, shvatila da nismo kupili ni bočicu za bebu ni dudu varalicu. Nisam na njih mislila jer nisam ni smatrala da će mi trebati. 

Gđica. Bočica i Gđica. Duda varalica. 


Ovo je tema o kojoj volim voditi rasprave. Voditi i sudjelovati. Duda Varalica. Moja TOP tema od kada sam postala majka. Dakle, ovako... spas za majku ili utjeha za bebu.
Zamislite situaciju... beba plače? Ma neeee... ona vrišti i želi nešto sad i odmah. Vi ne znate što želi, frustracija i suze (vaše!), intenzitet plakanja vas muči jer očekujete da bi netko od vaših dragih susjeda mogao svaki tren pokucati na vrata. E, pa ovako. 
Postoje dvije ''vrste'' roditelja... ili možda više, ali to je već jedna druga tema. Dakle, jedni roditelji će zgrabiti dudu varalicu, zavarati dijete i ono će se smiriti. Bravo za dosjetljivost. Bravo za izum. No, jeste li svjesni da je to samo trenutno? I da će donijeti samo veće probleme. Druga ''vrsta'' roditelja će ignorirati pojam dude varalice, pokušati smiriti dijete, a možda i susjede. Ma, briga vas za susjede. Nek' se odsele ako im ne odgovara sredina. Vi sigurno nećete. Uostalom, ako i sami imaju dijete, sigurno imaju i razumijevanja. Kako bilo, kao roditelju, na kraju vam je važno utješiti dijete i zato ćete dudu smatrati spasonosnim rješenjem kad sve druge metode smirivanja neće upaliti. To je normalno i sasvim u redu, ali treba znati da se neke bebe mogu utješiti nošenjem, dojenjem i presvlačenjem, a neke imaju toliko jako izražen prirodni instinkt sisanja da se jednostavno ne mogu zasititi sisanja pa čak i kada nisu gladne. Takvim bebama i roditeljima očito duda varalica - treba.

Kako duda često djeci prijeđe u naviku, mnogi roditelji ne žele djecu uopće upoznati s dudom kako poslije ne bi imali problema s odvikavanjem. Protivnici dude tvrde kako ona djetetu nije potrebna, ni kao utjeha ni kao pomoć za uspavljivanje. Smatraju da tu naviku nameću odrasli dajući je djetetu čim se uznemiri ili zaplače. No, neki mališani svoju potrebu onda pokažu cuclajući šakicu, palac, usnu, igračke i sl. Pedijatri danas ne brane dude, ali se ograđuju kada se postavlja pitanje "za ili protiv".


Kada djetetu ne biste trebali ponuditi dudu?
U prvim danima kad pokušavate uspostaviti dojenje, u trenucima kad je dijete gladno i plače. Provjerite prvo radi li se možda o gladi, potrebi za vašom blizinom ili plače jer mu smetaju pune pelene.

O održavanju i korištenju dude varalice nemam ništa pametno za reći. Na svim onim kartonskim pakiranjima jasno pišu savjeti o steriliziranju i sl. To pročitajte. 
Ono što vam mogu savjetovati jest da ne stavljajte dudu u šećer ili med jer tako dodatno štetite djetetovim zubićima. Ne vežite dudu djetetu oko vrata ili za krevetić jer postoji opasnost da se ne uguši vrpcom. Primjetila sam porast popularnosti tih vrpci zbog raznoraznih dekoracija, bliještećih detalja... znam da je divno, krasno i slatko, ali jednako je slatko (možda čak i više) djetetovo brbljanje dok te dude nema.

Ljudi koji su veći stručnjaci od mene informirali su svijet o tome da duda može usporiti razvoj govora te uzrokovati probleme s rastom i položajem zubi te da je važno odviknuti dijete od dude do prvog rođendana pošto kasnije odvikavanje može biti teže. Ono što je u prvim trenutcima bio spas, kasnije postaje problem - reagirajte na vrijeme.  


Teta Logopedica



četvrtak, 7. siječnja 2016.

Kako biti dobar roditelj?


To je jedna od prvih rečenica kad gledate svoje dijete dok vrišti, dok se baca po podu, a vi u međuvremenu razmišljate gdje ste pogriješili optužujući pritom sebe, svog partnera ili pak rodbinu. Rodbinu ili tete čuvalice je najlakše i najbrže optužiti iako u biti griješite. Vi ste roditelj. Vi ste temelj i sve počinje od vas. Točka.

Prve lekcije o tome kako biti roditelj naučili smo još dok smo i sami bili djeca. Odrasli koji su nas odgajali pokazali su nam kako biti roditelj. Gledajući i slušajući sebe dok komuniciram ili se igram sa svojim djetetom, ja uvijek-  ali baš uvijek, vidim svoju majku. Obzirom na to kako sam ''ispala'' poprilično ok osoba, mislim da je odradila super posao. Tako da se nadam da ću i ja.


Uglavnom, većina nas se brine o svojoj djeci na isti način na koji su se naše obitelji brinule o nama. Koristimo pravila, tradiciju pa čak i iste riječi koje su se koristile u našoj obitelji. Doduše, moja majka sigurno nikad nije vikala ''ostavi tablet, ne prčkaj po mobitelu, ugasi televiziju''. Za tablet sam čula duuugo nakon diplome, mobitel se koristio isključivo za pozive, televiziju sam gledala rijetko i to uglavnom ono što bi nam odrasli diktatori dopustili (ne, ti diktatori nisu moji roditelji).  No, kad sagledam cjelokupni odgoj i ulogu mojih roditelja, vidim da je sve što su učinili i/ili rekli, bilo sasvim u redu. Iako se u milijun stvari činilo da su bezobrazni i da ne razumiju, sad vidim da bi postupila, odnosno da ću postupiti identično kad moja kćer dosegne određene godine.

Dobre i loše metode odgoja koje su koristili naši djedovi i bake pruzeli su naši roditelji, a ond naših roditelja mi. I ako ne naučimo nove vještine odgoja, ponašamo se prema djeci na isti način. Ja primjerice, mijenjam neke stvari jer me struka naučila - vidim koliko mi znanje stečeno na fakultetu koristi ne samo u radu, već i u odgoju i životu općenito.


Bitno je naglasiti da se obrazac neadekvatnog roditeljstva može prekinuti. Niti jedan roditelj nije savršen i svi se osjećamo loše kad griješimo. Svi kažemo i činimo stvari koje bismo onda htjeli ispraviti. Svi želimo znati kako bismo se mogli poboljšati.


Davno sam naišla na jednu jako zanimljivo brošuru ''Kako biti dobar roditelj'', a u njoj se nalazi niz savjeta i ideja koje se mogu isprobati, tako da ju svakako preporučam kao temelj koji će vam pomoći da razmislite i izgradite nove navike u roditeljstvu.


Pozdravlja vas Teta Logopedica koja također iz dana u dan UČI kako biti dobar roditelj. 



* Kako biti dobar roditelj (G. Buljan Flander, A. Karlović, A,. Klapan, I. Prvčić, M. Rister, M. Sarađen); Hrabri telefon 0800 0800
ISBN: 978-953-7486-11-2

ponedjeljak, 4. siječnja 2016.

Ciao 2015 godinoooo!

Vrijeme za oproštaj od 2015. godine. Uvijek kažu da slike govore milijun riječi, no ponekad zaboravim izvaditi mobitel ili fotić i zaustaviti taj trenutak, tu sliku koju ću s vremena na vrijeme pogledati s osmijehom. U ovoj godini bilo je puno veselih obiteljskih trenutaka, više šetnjica i igri u parkovima, ljuljanja, čitanja, hodanja, trčanja. Najponosnija sam na svoju obitelj. Na podršku koju mi pružaju. 


Ovu godinu obilježile su neke prekretnice u mom životu, a kad gledam brojku na kalendaru žalim što se za neke pothvate nisam odlučila i ranije. Jer sam, kao i u većini slučajeva, trebala više vjerovati u sebe. Ali vjerujem u nju i njega. I to iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. 


Ciao bella 2015!

Bila si izvrsna! 

Ova iduća će biti okrugla, izazovnija, napetija, nadam se i još veselija. 
Planovi su tu - odbrojavanje kreće. 


Teta Logopedica