srijeda, 28. kolovoza 2013.

Igra # 2


Sjećate se posta o igri?

Igra kao omiljena dječja aktivnost dovela je do mnogih pitanja koje ste marljivo slali na e-mail Tete Logopedice, a svako pitanje koje je stizalo preko e-mailova zaista me obradovalo. Zašto? Pa, jednostavno. Vidim da se polako vraća ''trend'' komuniciranja s djecom kroz igru, učenja kroz igru... a s druge strane, postavljena pitanja (uz popratne pohvale) značila su da pratite i čitate ovaj blog.



Kako da se igram s djetetom?

Tko mora voditi igru i da li uopće netko mora voditi igru?

Kako mogu omogućiti svom djetetu da vodi igru? 
Uh, niz sličnih pitanja....





E, pa dragi moji roditelji...
Vrlo često se nađemo pred iskušenjem da preuzmemo vodstvo nad igrom i to iz više razloga:
-kad dijete sjedi i ne radi ništa
-kad odbija uključiti roditelja u igru
-kad je odabrana aktivnost teška pa nam je teško gledati dijete koje se muči s igrom umjesto da uživa u njoj
-kad želimo da dijete nauči nešto (što smo u većini slučajeva naumili da nauči)
-jednostavno:zato što želimo da bude po našem – jer smo mi odrasli, pa ''sve znamo''.

STOP! Djetetu treba dopustiti da vodi igru! 


Ako dopustimo djetetu da vodi igru, pomoći ćemo mu da zadrži igru na nivou na kojem želi. Dijete će odabrati što želi i na taj način staviti sebe pod pritisak na učini što je sam sebi zadao. Dijete će se moći igrati u miru – imati će priliku da se igra brzinom i intenzitetom koji želi i neće osjećati pritisak da se mora nadmetati s drugom djecom. Dijete će imati više slobode obzirom da neće slijediti način na koji odrasli obavljaju stvari.

Što moram napraviti da dozvolim djetetu da vodi igru?
Zaustaviti se! Gledati! Slušati!

Zaustavite se – ne žurite u smislu da želite učiniti nešto za dijete jer vas ono može iznenaditi s onim što sve može, samo ako mu to dopustite.

Gledajte što dijete radi sa svojim igračkama, pustite ga da koristi igru kako bi istraživalo i učilo, zapamtite da nema pravilnog i nepravilnog načina na koji to radi. Pokušajte sudjelovati u smislu izdavanja uputa i instrukcije, no ostavite prostora za njegovu slobodu.

Slušajte – prihvatite ideju vašeg djeteta!

Dok se igrate s djetetom, razmislite o onome što govorite - umjesto da govorite djetetu što bi trebalo raditi, pokušajte komentirati njegovu igru, ponovite njegove ideje te ih nadopunite svojima. I ne zaboravite se opustiti i uživati!

Pozdrav, 
Teta Logopedica





utorak, 27. kolovoza 2013.

Čitajmo zajedno!


U zadnje vrijeme se sve više naglašava važnost ranog čitanja. 

 
Podučavaju se i raščlanjuju različite strategije vezane uz čitanje, naglašavajući metodu glasnog čitanja ključnom za uspješno stjecanje znanja i vještina čitanja, pisanja, učenja.

Ono što je bitno znati jest da djetetovo odrastanje i sazrijevanje zahtijeva upotrebu slikovnica i priča koje odgovaraju djetetovoj dobi. 


Mlađem djetetu trebaju slikovnice bez teksta ili vrlo malo teksta, s više slika jer mu slike omogućuju učenje, uspoređivanje i povezivanje s onime što vidi u svojoj okolini. 

Djetetovim odrastanjem dolazi do promjena u važnosti teksta, što je dijete starije, potrebne su slikovnice s više teksta i manje slika.

Od najranije dobi (dok samo sluša glas odraslog) djetetu se mogu čitati duži tekstovi jer se na taj način potiče razvoj slušne osviještenosti kod djece. 


Slikovnice namjenjene maloj djeci trebaju imati što manje detalja jer odvlače pažnju i mogu dati krive informacije o predmetima i pojmovima o kojima dijete tek uči. 

Bilo bi dobro da sadrže pjesmice i brojalice jer se na taj način podupire osjećaj za glasove, ritam i intonaciju što čini osnovu za pravilan razvoj govora. Odrastanjem i sazrijevanjem dijete počinje razumijeti jednostavne radnje i problemske situacije te se prikladnim smatraju slikovnice koje sadrže određenu priču. 
Kasnije se dijete počinje zanimati za složenije priče koje govore o svakodnevnim situacijama, počinje razlikovati obrasce poželjnog i nepoželjnog ponašanja.


Pri odabiru dječje slikovnice potrebno je uzeti u obzir individualne sposobnosti, znanja i potrebe djeteta kojem je namijenjena. 
Zainteresiranost djeteta za određenu slikovnicu ovisit će pak i o iskustvu koje ima u svakodnevnom životu, posebice u igri, a dakako, i s čitanjem, pričanjem i slikovnicama.

Evo nekoliko razloga koje posebno ističem objašnjavajući roditeljima važnost čitanja slikovanica, priča, bajki od najranije dobi:

  •  zabavna i uzbudljiva zajednička aktivnost
  •  stvaranje osjećaja za glasove, ritam i intonaciju govora
  •  obogaćenje vokabulara
  •  razumijevanje radnji i funkcije predmeta
  •  formiranje gramatički složenijih rečenica
  •  predvještine čitanja i pisnja
  •  razvijanje apstraktnog mišljenja 

A sada, nakon što ste marljivo pročitali ovaj post, znate što slijedi.... odvojite dio svog pretrpanog vremena, odaberite slikovnicu, priču ili bajku, udobno se smjestite i uživajte sa svojim djetetom.... čitajte zajedno!!


Teta Logopedica





subota, 10. kolovoza 2013.

Ljetna inspiracija


Uh... kada vidim datum prošlog posta shvatim da me već duuugo nije bilo u ovoj blogosferi!! Ljeto, smanjenje radnih obaveza, praznici, godišnji odmor... ponekad čovjeku stvarno dobro dođe malo isključenje iz ovog cyber svijeta. To je bila moja mala terapija!

No, primjećujem da se blog redovito prati što me iznimno veseli i potiče na još veću kreativnost i rad!!


Vrlo često moje kolege, obitelj i prijatelje zanima što me nadahnjuje, što potiče tu moju kreativnost i rad? E, pa ovo je jedan post lagane inspiracije koja me vodila kroz moje omiljene mjesece... mjesece ljetnog uživanja, igre, mora, sunca...



Što vas inspirira, nadahnjuje?


Pozdrav, 
Teta Logopedica