Kad čitam postove, kad gledam slike, imam dojam da žive nekim savršenim životom (opet onaj "tipični američki" dio, iako bi ga sad svrstala pod film, onako savršeni s tipičnim još savršenijim hepi endom).
Kad sam gledala i čitala postove koje je "friška mama" Taza pisala, mislila sam da je biti majkom nešto najdivnije, najljepše i najlakše na svijetu.
I sad to još uvijek mislim, no smatram se prevarenom.
Jednim dijelom - i to u onom koji se tiče lakoće majčinstva.
Prevarenom jer je Taza uvijek bila dotjerana, savršenog make-upa, fenomenalne frizure i neodoljivog osmijeha. Nije spominjala porođajne i postporođajne muke, stres po dolasku djeteta kući, muke s dojenjem i neprospavane noći. Ma, mislim da je čak negdje to i spomenula, no kako sam gledala te divne slike kojima mi je zamaskirala pročitani tekst, mislila sam "ova je fakat prekrasna, presretna mama, želim i ja biti takva". Da, da. Nisam računala da u trgovini guram jedna kolica, vučem druga, dnevni raspored se mijenja iz temelja, teretanu neću vidjet al da ću imat vrhunske bicepse jer moja mala vegetarijanka postaje svaki dan sve veća i veća.
Ali obožavam je - u tome mi nitko i nikakav blog ne može konkurirati.
Uglavnom, Taza je inspirativna, vjerski nastrojena, posvećena svojoj obitelji, još uvijek zaljubljena u istog muškarca još od studentskih dana.
Preporučam ovaj blog jer volim spoj mode, roditeljstva i ulaganja u djecu kao svoju budućnost.
Teta Logopedica
*izvor fotografija Love Taza blog
Nema komentara:
Objavi komentar