Nekad se smatralo da sredstva moderne tehnologije potiču kreativnost, toleranciju, obrazovanje - no zbog "prekomjerne upotrebe" danas ih promatramo kao izvorom brojnih problema zbog kojih sve više roditelja traži stručnu pomoć.
Iako djecu dovode zbog problema s govorom, teškoća u komuniciranju ili poremećaja pažnje, nitko od njih niti ne pomišlja kako je pozadini problema činjenica da njihova djeca dnevno provedu prekomjeran broj sati za ekranom.
Roditelji na terapije ili savjetovanja dovode djecu od tri godine koja uopće ne govore ili, primjerice, pjevaju i broje samo na engleskom. Zašto? Zbog manjka komunikacije s roditeljima i viška konzumacije crtića na engleskom. Da se razumijemo, nekima je to ''fora'' i hvale se listom engleskih riječi kojima njihovo dijete raspolaže.
Priče o tome kako televizije za bebu obrazuju i uče djecu najobičnija su prevara - dijete taj sadržaj ne uči već samo imitira bez razumijevanja jer ekran funkcionira na principu hipnoze!
Dijete se uči i razvija isključivo iz interakcije sa svojom okolinom, preko osjetila, jer za mališana od dvije godine crtić ili neki drugi sadržaj na ekranu predstavlja samo zbunjujući skup boja, zvukova i slika koje ono ne razumije jer ne razlikuje stvarnost od virtualnih slika.
Stručni tim Kabineta za ranu intervenciju naglašava kako su upravo prve tri godine najvažnije jer je negativan utjecaj na tada najintenzivniji razvoj mozga najviše i izražen.
Ako sinapse malog dječjeg mozga nisu aktivirane dodirom, mirisom, zvukovima već samo izložene ekranu, one se ne razvijaju i propadaju.
Zato, upozoravaju stručnjaci, djeci do treće godine života televizor, kompjuter ili mobitel uopće ne smiju biti dostupni.
Naime, preizloženost ekranima otupljuje osjetila, sputava maštu, jača neosjetljivost na nasilje i bol drugih, razvija kuturne stereotipe od najranije dobi. Polaskom u školu i problemi se počinju gomilati - problemi pažnje, djeca nemaju strpljenja čitati lektiru ili raditi složeniji zadatak jer im je mozak naučen na prebrzu izmjenu slika.
Ne znaju se igrati, ne znaju uživati, agresivni su te imaju poremećaje spavanja.
Jedna od najgorih stvari je kad malo dijete naučite hraniti ispred ekrana. Zapravo ga šopate, jer je ono nesvijesno procesa hranjenja, ne uključuje osjetila niti komunicira. Na kraju imate malog ovisnika koji već do treće godine ne može jesti ako mu uz jelo niste servirali crtić.
U suprotnom, odbija jesti.
Za sve one koje ovi problemi muče, dobra je vijest da rješenja ima i da je na dohvat ruke!! Prvo se treba pomiriti s time da ekran nije dadilja, a zatim ih sve pogasiti i vratiti se u vlastito djetinjstvo: društvenim igrama u kojima sudjeluju i roditelji i djeca, izletima, uključivanju djece u svakodnevne kućanske poslove kroz igru.
Bit svega je da se s djecom komunicira, pa se tako i crtić gleda i komentira u društvu roditelja. Na taj bi način ova dozirana izloženost ekranu uključivala logičko razmišljanje a ne samo puku imitaciju. Drastični potez gašenja ekrana je jedan od najboljih savjeta koji vam mogu pružiti. Smiješno je da u većini slučajeva roditelji to doživljavaju gore nego djeca: maleni vrlo brzo zaborave na ekrane i postanu ono što jesu - djeca koja se igraju, skaču, prljaju i u tome uživaju.
Budite roditelji, igrajte se s djetetom - nemojte svoj mir kupovati ekranima!!
* izvor fotografije Pinterest
Nema komentara:
Objavi komentar