Ovo sam ja - šarena i uvijek vesela!
Dok sam bila student logopedije nisam baš obožavala artikulacijske vježbe. To mi se činilo monotonim i napornim, pa sam svoju pozornost usmjeravala prema drugim temama i teškoćama. I svojoj velikoj ljubavi HZJ. No, iako uvijek imamo planove i želje za svoju budućnost, život nas ponekad okrene u sasvim drugom smjeru, stavljajući pred nas izazove koji od nas zahtjevaju da poput tornada prođemo preko bilješki, skripti i knjiga tražeći rješenja. O, da.
Da sam bila malo pametnija pa svaki put na praksi širom otvorenih očiju gledala i upijala i naravnom bilježila što više informacija. Da mi je bilo znati da će neka predavanja koja me i nisu baš zanimala biti ključna u mom radu. E, da je bilo znati. No, moć snalažljivosti uz veliku dozu kreativnosti i još toliko znanja (da ne ispadne da nisam bila aktivna na predavanjima ili da sam spavala na vježbama - ipak sam neko znanje dobila), dovela je do tog da na rad s djetetom s artikulacijskim teškoćama/poremećajem artikulacije gledam s puno više pozitivnosti nego prije. Razveseli me osvještavanje pravilno izgovorenog glasa, osmišljavanje pjesmica koje su obogaćene odredeni glasom, male križaljke i zagonetke s glasom koji bas i ne volimo. Kreativna teta logopedica se probudi i rado s djetetom ispunjava bilježnicu pazljivo pazeći na kontinuirano vježbanje. Ako je bilježnica fina i uredna pretpostavljam da se ne vježba, a najdraže su mi one koje imaju mrlje od kakaa, džemova, šalše i uši na krajevima listova - e tad znam da se vježbalo često, pa i za vrijeme doručka i ručka.
Radna bilježnica. Ili bilježnica pravog radnika... ili ratnika, ovisi kako se i koliko borimo s nekim glasom.
Već sam u prethodnim postovima pokazala slike iz bilježnica djece s kojom radim. Možete ih pogledati ovdje i ovdje. Nadam se da vam se ideje i način rada sviđaju. Ja uživam, a kad vidim napredak - sjaj u očima je neizbježan.
Moram napomenuti da je svakom djetetu njegova bilježnica najvažnija na svijetu i da ju se voli pokazivati i vježbati s njom pred drugima. Neki roditelji su kopirali bilježnice s ''mojim'' zadatcima i s tim "mojim" bilježnicama pokušali vježbati sami, no i uz tako detaljno prikazan oblik i način vježbanja ipak je potrebna supervizija logopeda kao stručne osobe.
Dragi roditelji, ponekad ne mozete sve sami.
Pozdrav od vaše Teta Logopedica koja je uvijek spremna za crtanje, igru i šarenilo!
Nema komentara:
Objavi komentar