Već ste komentarima na mojoj Facebook stranici, preko poruka te e-mailom hvalili "rukom crtane/izrađene materijale" koje koristim u radu.
Što da napišem, kako da objasnim, što da
kažem?
Jako me veseli crtanje i bojanje.
Eto, kratko i jasno. Kad taj užitak spojim s
maštom i logopedijom, nema mi kraja. Haha.
Ovaj put donosim malu
abecedu koja je rezultat mog rada s prvašićima.
Ovaj zadatak je bio pun pogodak - primjetila sam tko još uvijek ne prepoznaje inicijalni glas u
riječi te nema usvojenu glasovnu analizu i sintezu. Djeca su govorila što da crtam, a
toj naredbi se nisam protivila. Iako, moram priznati da ću idućom
prilikom sve prepustiti njima, makar ta C-Cipela izgledala kao Z-Zmija. Ovako smo dobili sličice koje smo obojali (neki spretnije, neki
malo nespretnije), zalijepili na veliki plakat, objesili na vidljivo
mjesto tako da ta naša ABeCeDa oduševljava apsolutno sve. Baš je fora za logopedski kabinet, ali i za učionicu!
A za kraj jedna ilustracija koja je nastala nekoliko dana prije početka nove školske godine. Škola jeeej - veselje. Ovo je moje prvo ljeto tijekom kojeg sam čula da stariji školarci s nestrpljenjem očekuju početak školske godine. Jesensko ljeto i redovite kiše uzrokovale su želju za povratkom u školske klupe. Školsko zvono se oglasilo, a ja još jednom želim sretnu i uspješnu novu školsku godinu svim roditeljima, kolegama i naravno, učenicima! SRETNO!
Pozdrav,
Teta Logopedica
Ovo sam ja - šarena i uvijek vesela!
Dok sam bila student logopedije nisam baš obožavala artikulacijske vježbe. To mi se činilo monotonim i napornim, pa sam svoju pozornost usmjeravala prema drugim temama i teškoćama. I svojoj velikoj ljubavi HZJ. No, iako uvijek imamo planove i želje za svoju budućnost, život nas ponekad okrene u sasvim drugom smjeru, stavljajući pred nas izazove koji od nas zahtjevaju da poput tornada prođemo preko bilješki, skripti i knjiga tražeći rješenja. O, da.
Da sam bila malo pametnija pa svaki put na praksi širom otvorenih očiju gledala i upijala i naravnom bilježila što više informacija. Da mi je bilo znati da će neka predavanja koja me i nisu baš zanimala biti ključna u mom radu. E, da je bilo znati. No, moć snalažljivosti uz veliku dozu kreativnosti i još toliko znanja (da ne ispadne da nisam bila aktivna na predavanjima ili da sam spavala na vježbama - ipak sam neko znanje dobila), dovela je do tog da na rad s djetetom s artikulacijskim teškoćama/poremećajem artikulacije gledam s puno više pozitivnosti nego prije. Razveseli me osvještavanje pravilno izgovorenog glasa, osmišljavanje pjesmica koje su obogaćene odredeni glasom, male križaljke i zagonetke s glasom koji bas i ne volimo. Kreativna teta logopedica se probudi i rado s djetetom ispunjava bilježnicu pazljivo pazeći na kontinuirano vježbanje. Ako je bilježnica fina i uredna pretpostavljam da se ne vježba, a najdraže su mi one koje imaju mrlje od kakaa, džemova, šalše i uši na krajevima listova - e tad znam da se vježbalo često, pa i za vrijeme doručka i ručka.
Radna bilježnica. Ili bilježnica pravog radnika... ili ratnika, ovisi kako se i koliko borimo s nekim glasom.
Već sam u prethodnim postovima pokazala slike iz bilježnica djece s kojom radim. Možete ih pogledati ovdje i ovdje. Nadam se da vam se ideje i način rada sviđaju. Ja uživam, a kad vidim napredak - sjaj u očima je neizbježan.
Moram napomenuti da je svakom djetetu njegova bilježnica najvažnija na svijetu i da ju se voli pokazivati i vježbati s njom pred drugima. Neki roditelji su kopirali bilježnice s ''mojim'' zadatcima i s tim "mojim" bilježnicama pokušali vježbati sami, no i uz tako detaljno prikazan oblik i način vježbanja ipak je potrebna supervizija logopeda kao stručne osobe.
Dragi roditelji, ponekad ne mozete sve sami.
Pozdrav od vaše Teta Logopedica koja je uvijek spremna za crtanje, igru i šarenilo!
