1. BLOGOROĐENDAN

Moj blog. 
Godina dana. 
62 objavljena posta.

Iako moj staž/prisutstvo u blogosferi traje malo više, prije točno godinu dana odvažila sam se (naravno - uz nagovor moje bolje polovice!), napravila svoj blog i cijelom svijetu predstavila Tetu Logopedicu... i nakon godine dana moram priznati da mi se sviđa u kojem smjeru ide.

Teta Logopedica

Šarenilo podrške osobama s Down sindromom

U petak je internet bio preplavljen šarenilom. 

Šareni pokret koji su predvodile šarene čarape izražavajući podršku osobama s Down sindromom preuzeo je svaki www kutak, svaki post i grupu na društvenim mrežama. U ovom postu možete doznati više o tom pokretu podrške!

Naravno da me to (malo je reći) oduševilo i da sam jednostavno morala preuzeti veliki broj fotografija s još većeg broja internet izvora. Što me oduševilo? Vidjeti vojnika u šarenim čarapama, vidjeti frajera koji svoj ''selfie'' u teretani nadopunjuje šarenim čarapama, vidjeti ženu srednjih godina koja bez srama korača tržnicom dok joj se nadziru te famozne šarene čarape, vidjeti mame i djecu i njihove šarene čarape. Oduševilo me što muškarci više ne nose crne ili tamnosmeđe čarape već one duginih boja. Oduševila me ta potpora.

  
Zatim sam se sjetila moje male prijateljice koju nisam vidjela više od godinu dana jer me je život usmjerio u sasvim drugom smjeru. Moje male prijateljice koja bi u 8:00 bila vesela, aktivna, nasmijana od uha do uha, ali definitivno nespremna na strogi logopedski rad. Ona, uvijek tako slatko stilski sređena, a opet sva zanimljiva u svim onim šarenim kombinacijama za koje se vidi da ih je pripremila osoba jednako tako vesela i pozitivna. Sjetila sam se moje šarene i vesele Ide, pa sam zato mojoj bebici navukla šarene čarape u znak potpore i poželjela da i ona jednom upozna prijateljicu jednako slatku, dragu i nevinu kao što je to moja Ida. 

Pozdrav, 

Teta Logopedica



* izvor svih fotografija u ovom postu: Facebook

Svjetski dan sindroma Down

Down sindrom International poziva sve diljem svijeta da nose „RAZLIČITE ČARAPE“ dana 21. ožujka 2014. godine s ciljem podizanja svijesti o Svjetskom danu sindroma Down (WDSD).

Naime, 21. ožujka, obilježava se Svjetski dan sindroma Down. Taj datum (21/3) predstavlja 3 kopije kromosoma 21, koji je jedinstven za osobe s Down sindromom. Simbol Dana sindroma Down su šarene čarape jer ih osobe s Down sindromom ne mogu upariti.

Down sindrom je genetski poremećaj koji je uzrokovan prisutnošću jednog kromosoma viška. To je 1959. godine otkrio francuski genetičar, prof. Jerome Lejeunenkoji je na 21. paru kromosoma uočio još jedan kromosom viška - umjesto 2, tu su se nalazila 3 kromosoma, a u cijeloj stanici umjesto 46, ukupno 47 kromosoma.

Takav poremećaj nalazi se u svakog čovjeka s Downovim sindromom. Nije ga moguće izmijeniti, niti liječiti. ‘’Sindrom’’je naziv za skup zajedničkih znakova i karakteristika, a ime ‘’Down’’ potječe od imena engleskog liječnika Johna Langdona Downa koji je 1866. prvi opisao sindrom, gotovo 100 godina prije nego što je pronađen uzrok poremećaju.

Danas nosimo šarene čarape, a vi?

Teta Logopedica



 *izvor 1. slike Lukin portal

Prvi dan proljeća

Hura za mamu, hura za tatu, 

hura za breskvu u prvom cvatu.

Hura za školu i za nas djecu, 

hura za ljude na mjesecu. 

Hura za plavi nebeski svod, 

hura za prvi svemirski brod.

Hura za rijeke, polja i šume, 

hura za mirovne sporazume. 

Hura za one koji se vole, 

hura što sutra nemamo škole.

HURA - stiglo nam je PROLJEĆE!!

Teta Logopedica.


 *izvor slike Craftgawker, autor pjesmice ''Hura'' - Anto Gardaš

Inspo-blog-dan / A Beautiful mess

U jednom od prošlih postova spomenula sam inspo-blog-dan. 

Surfajući internetom nailazim na blogere koji me svakodnevno inspiriraju. Od kolega logopeda, preko mladih i nadobudnih kreativnih studenata i poduzetnika do svestranih majki. 

Prvi inspo blog koji predstavljam je A Beautiful Mess... on ujedno nije logopedski blog. 

Iako je moja misao vodilja bila pisati logopedski blog gdje bih, uz ostali sadržaj, trebala promovirali "svoje" kolege i njihov rad, morala sam ipak prvo predstaviti ovaj blog i njihove autore. I ne smatram to osobnim propustom jer ljudi bliski meni znaju koliko volim svoj posao, ali i koliko obožavam kad je netko kreativan i kad mi pruži inspiraciju za radno i slobodno vrijeme. Jedan od takvih blogova je definitivno i ovaj: od fotografije, dizajna i uradi-sam projekata... sve je zanimljivo i primamljivo, pa ne prođe dan da barem na trenutak svratim baciti pogled na zanimljivi dvojac i njihove ideje. 

Tko stoji iza bloga ''A Beautiful Mess''? Dvije sestre, Elsie i Emma, čija ideja o ugodnom i lijepom životu dolazi u obliku dnevnih inspiracija kroz rukotvorine, fotografiju, recepte, modu i dizajn interijera. Moram opet naglasiti da me razvesele objavom svakog novog posta!

Preporučam da kliknete na link i pogledate tu divotu kojim sam ja oduševljena jer ovih par slika definitivno daje samo kratki pregled u ono što ovaj blog ima i predstavlja. 

Neću na dugo i široko pisati o njima, njihovim radovima, napredovanjima, niti ću vam dati pregled tipa pitanje-odgovor. Upoznajte ih sami - iščitavanjem postova, a potom i isprobavanjem uradi-sam projekata, uređenjem vlastitih domova ili logopedskih kabineta. 

Moj prvi Inspo-blog... dojmovi?


Teta Logopedica


 *izvor slika A Beautiful Mess

Kako smo prestali sudjelovati u vlastitom životu?

Znate kako volim naići na razne zanimljive tekstove u ovom cyber svijetu. Tako sam, sasvim slučajno ugledala ovaj naslov i odmah me zaintrigirao. Dijelovi teksta su kopirani na blog, a ostatak možete pročitati klikom na link. 

Kako smo prestali sudjelovati u vlastitom životu?

''Spadate li među one koji, u sveopćoj hiperprodukciji uspomena na događaje iz svog života, zapravo sve manje sudjeluju u njima?
U prevelikoj želji da važne trenutke u našem životu sačuvamo od zaborava, zapravo ih bespovratno gubimo. 
Zašto smo prestali vjerovati vlastitom pamćenju i počeli panično bilježiti svaki bitan događaj, plašeći se da će nam, ako ne uslikamo baš ovaj trenutak, on pobjeći, nesvjesni da smo baš taj trenutak upravo propustili? Fotografije i video snimci sa naših vjenčanja, rođendana, krštenja, ali i onih svakodnevnih događaja vrijednih pamćenja, pohranjeni na raznim nosačima memorije trebali bi, valjda, jamčiti trajnost našim uspomenama. To se, uvjereni smo, ne može očekivati od nepredvidljivog ljudskog mozga, podložnog zaboravnost i neprijateljima dugoročnog pamćenja.

Na priredbi u jednom vrtiću, dok su djeca pjesmom izjavljivala ljubav svojim mamama, mnoge od njih su gledale u svoje canone, nikone, tablete, i-pade, galaxije i ostala čuda tehnike, uvjerene da će, jedino ako ih snime, uspjeti ovjekovječiti te trenutke iskrene sreće i ponosa. 
Ali kada držite kameru ili telefon, pogled vam je prikovan za mali ekran, dok ispred vas, u prirodnoj veličini, stoji vaše dijete i traži vaše oči koje će mu uliti sigurnost i dati potvrdu da je sve otpjevalo baš kako treba. Vaše ruke su prezauzete. Tehnika se na taj način ispriječila tako između vas i vašeg djeteta, uskrativši vam mogućnost da svojim osjetilima i umom u potpunosti proživite ovo prelijepo iskustvo.
Da biste bili sigurni da su vaše fotografije i video snimci sačuvani od brisanja, pravite duple backupe, premještate arhive sa jednog uređaja na drugi, izrađujete mnogo više fotografija, nego što imate mjesta u albumima... Ili spadate u one koji su i zaboravili gdje im se nalaze video snimci sa prošlog ljetovanja, a među tisućama fotografija vrlo je teško napraviti uži izbor za izradu, pa taj posao odgađaju do daljnjeg... Ili je za ovu hiperprodukciju kriva digitalna revolucija koja nam jamči da će barem jedna od tih tisuću slika, koje nas ništa ne koštaju, ispasti kako treba? 
A možda je u pitanju i spoznaja da sada možemo dokumentirati sve što nam se događa, a svijest o prolaznosti čini dragocjenim baš svaki trenutak?

Što god da je razlog, s mišlju da ćemo jednog dana gledati stare fotografije i prisjećati se te osmomartovske priredbe u vrtiću, riskiramo da, umjesto doživljaja radosne atmosfere u kojoj smo sudjelovali, u sjećanje uspijemo prizvati samo mali ekran naše digitalne kamere.''



Izvrstan tekst... tjera čovjeka da se zapita koliko zaista prolaze oni trenutci u kojima možemo uživati umjesto da trošimo energiju namještajući kadar, svjetlo, pa pritisnemo da snima/slika... uh... stani i uživaj u trenutku. On se nikada neće ponoviti. I niti jedna slika/snimka ga neće vratiti.

Teta Logopedica


 *izvor slike A Beutifull Mess blog, izvor teksta ovdje

Tjedan mozga 2014

Kampanja poznata u svijetu kao Brain Awareness Week, provodi se u Hrvatskoj 13. godinu i to pod nazivom Tjedan mozga, čiji  je cilj popularizacija znanja o funkcijama mozga te popularizacija neuroznanosti.

Hrvatski institut za istraživanje mozga (HIIM) Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatsko društvo za neuroznanost (HDN), kao pridruženi članovi i partneri European Dana Alliance for the Brain (EDAB-a), i ove su godine od 10. do 16. ožujka 2014. glavni organizatori Tjedna mozga u Hrvatskoj, uz suorganizaciju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. 

U obilježavanju Tjedna mozga pridružit će im se Medicinski fakulteti i sveučilišne klinike u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, kao i udruge okupljene u Hrvatskom vijeću za mozak te mnoge udruge, škole i druge javne ustanove.

Ove godine posebno će biti obrađene sljedeće teme: socijalni mozak, mozak i bol te neuralne mreže i ponašanje. Navedene teme će se pokušati obraditi interdisciplinarno i integrirano, od molekularne do sistemske razine, od organizacije mozga do socijalnih interakcija. Projekti upoznavanja javnosti obuhvaćaju sve dobne skupine i razine školske spreme, a raspored svih događanja možete pronaći ovdje.
 

Uključite se u međunarodnu bitku za bolje razumijevanje funkcija ljudskog mozga i očuvanje njegovog zdravlja. 

Pozdrav, Teta Logopedica

Djeca

Čitam jednu knjigu... u njoj piše donekle ovako:

Djeca od malena uče. 
Kako? 
Igra nije samo izvor zabave, to je najkvalitetnija aktivnost u kojoj sudjelujete zajedno sa svojim djetetom i time mu poručujete da vam je ono i druženje s njim, ništa manje nego - prioritet. Svaka prilika da se započne s igrom treba biti iskorištena....svaka prilika za osmijeh i igru stvara ugodna sjećanja na djetinjstvo i pomaže u izgradnji sretne i samopouzdane osobe. 
Za malo dijete, igra je obrazovnog karaktera - razvija motoriku, izražava se kreativno, razvija maštu, svladava jezične zadatke i upoznaje prijatelje. 
Prve godine važne su za djetetov emocionalni i intelektualni razvoj... mozak se razvija jako brzo, a iskustva kroz koja dijete uči zaista utječu na njegov razvoj. Sve one interakcije u koje dijete ulazi, svjesno ili ga mi potaknemo, utječu na odnos i stav djeteta prema svijetu i sebi do kraja života.

Knjigu neću reklamirati.

Ovo pišem iz vlastitog gušta... jer me nešto u svemu ovom oduševilo i jednostavno sam htjela podijeliti s vama. Ono što smo već odavno čuli, zapamtili, naučili.

Pedijatrica mog djeteta je nedavno rekla: "Igrajte se sa svojim djetetom. Iako je malo, ono sve sluša, pamti i uči. Mnogi roditelji misle kako u ranoj fazi života dijete nije ničega svjesno te da samo spava i jede.. ali itekako je svega svjesno. Dakle, igrajte se i pričajte sa svojim djetetom."

Pametna žena, izvrsna pedijatrica.
Ni nju neću reklamirati. Volim što još uvijek (nekim čudom) u njenoj čekaonici nema gužve. Yes!
 

Nadam se da ste ugodno proveli vikend... ili barem ovaj današnji pravi proljetni dan!


Teta Logopedica

 *izvor slike Pinterest

Maškare ča mogu maškare

Ča mogu maškare?

Djeca se lagano počnu buditi iz zimskog sna, a najbolje buđenje je definitivno bilo ono namaškarano. Volim tu vladavinu maškara, a još više volim to kombiniranje veselih i šarenih kostima s terapeutskim djelovanjem. Svako povučeno i samozatajno dijete se ''otvori'', ples pod maskama i one najnespretnije oduševi, sve teškoće nestanu uz pomoć čarobnog štapića, a Superman se za tu priliku trudi izgovoriti ono savršeno /R/ kako bi osvojio bubamaru.

No, morate priznati - uz ovakav tim, svaki logopedsko-rehabilitacijski tretman ima učinka. Ovo je ujedno i ''hommage'' mojoj najdražoj i najvedrijoj kolegici..i što se tiče posla: mojoj srodnoj duši!

Pozdrav ti šalje tvoja Teta Logopedica!

Europski dan logopedije - 6. ožujka

Povodom obilježavanja Europskog dana logopedije, Hrvatsko logopedsko društvo organizira znanstveno – stručni simpozij na temu “Višejezičnost”. Simpozij će se održati 07. ožujka 2014. u 13,00 h u dvorani Zagreb, Znanstveno-učilišnog kampusa, Borongajska cesta 83f,u Zagrebu.

Izlaganja koja ćete moći poslušati na simpoziju su:
Razvoj višejezičnosti: znanost i javnost
Stela Letica Krevelj, prof.
Rano učenje stranih jezika u predškolskoj dobi
Slađana Domladovac, prof. i odgajatelj, Ljiljana Pečko, prof. i odgajatelj
Znakovni jezik u okviru višejezičnosti- izbor ili nužnost?
Dr. sc. Marina Milković
Jezični poremećaji i dvojezičnost: temeljne smjernice za logopedski rad
Doc. dr. sc. Jelena Kuvač Kraljević

Svim logopedima: SRETAN EUROPSKI DAN LOGOPEDIJE!!
 
Pozdrav,
Teta Logopedica