Bliži se ''Tjedan mozga'' koji već 13. godinu zaredom obilježavamo i u RH. Naime, od 10. do 16. ožujka, u organizaciji Hrvaskog društva za neuroznanost i Hrvatskog instituta za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, javnost će biti informirana o novim spoznajama vezanih uz mozak... o ovom zanimljivom tjednu više u nekom od idućih postova. Svakako, u tom stilu/tonu evo jedan pregled - zanimljiv i koristan.
Ponekad bi bilo bolje da radimo malo na našoj kreativnosti. Ova slika me natjerala da razmislim malo više o svim onim materijalima za rad koje svakodnevno koristim. Većinu sam kupila, ostatak napravila. No, znam da sam i ono što sam kupila mogla sama napraviti... odvojiti par sati vremena i stvoriti jednako toliko kvalitetan materijal. Pritom bih uštedila i novac, a i jednako tako ostvarila cilj koji sam naumila. Ova slika jasno govori kako djetetu nije potrebno mnogo, tek sitnica i njegova kreativnost. Teglica džema u tren oka može postati dvorac, kutija pralina postaje auto, čepovi boca podloga za memory idealan u ove kišne dane. Mašta radi svašta. Maštom možemo ostvariti svašta.
Osoba sam koja se drži brojnih teorija i primjera koje sam slušala i pamtila na predavanjima mojih dragih profesora. Mnogi su mi postali inspiracija. No, ne samo oni, već i kolege logopedi s kojima sam radila i surađivala.
Ipak, ponekad se nađem pred problemom koji teško rješavam i znam da nisam jedina.
O takvim većim problemima raspravlja se na različitim simpozijima i skupovima, mnogi svoje teorije na dugo i široko opisuju u znanstvenim radovima, stavljaju pred nas svoja rješenja obrađena u brojnim doktoratima... no, što je sa svakodnevnom upotrebom? Što je sa onom praktičnom logopedijom koja nam pruža funkcionalno rješenje ''sad i odmah'', a ne tek jednu od teorija "što bi bilo kad bi bilo" i slične "multifunkcionalne" ideje.
Osobno se još uvijek držim onih svojih kreativnih bilješki s predavanja i konzultacija... ali ponekad mi se javi onaj davni početnički osjećaj bespomoćnosti i nekompetencije. Taj osjećaj koji koči mene osobno, istovremeno sprečava rast i razvoj mene kao stručnjaka, uništavajući kvalitetu odnosa logoped-osoba. Odjednom naiđem na krug nerazumijevanja sustava odgoja i obrazovanja, rehabilitacije i socijalne politike prema djeci i obitelji.
Budući da se bavim i praktičnim i istraživačkim radom, a budući da mi je bitna interakcija s osobom na terapiji, stalno preispitujem tu praktičnu logopediju. Praktičnu u smislu knjiga i priručnika dostupnih svakom logopedu, ali i svakom roditelju. Koliko je ta literatura kompetentna, koliko nam dobivene informacije omogućuju da vratimo tu izgubljenu sigurnost u svakodnevnom praktičnom radu i koliko nam pomaže da odbacimo naše autodestruktivne obrasce ponašanja? Kolika je korist svih onih popularnih logopedskih naslova na koje svakodnevno nailazim u knjižarama? Voljela bih znati da li vam pomognu. Meni su neke zaista korisne, dok nad drugima zastanem... zbog pretrpljenog šoka! Moj brand manager (da, da, imam ga i ja!) potaknuo me na realizaciju nekih ideja koje dugo čekaju u kutiji, na dnu ormara (figurativno rečeni)... tek nekoliko ideja da pomognem ostalim logopedima (ali i roditeljima i učiteljima!) kojima će usavršiti sebe i svoj svakodnevni rad. Krenuti ćemo s realizacijom pa kud stignemo...
Ovo je mjesto veselih tema. Ovo je mjesto kutak pozitive. Ovo je mjesto kreativnosti i igre.
Ponekad je i meni ovo mjesto bijeg od surove stvarnosti (osobito kad daješ sve od sebe, a drugi ne cijene ili ne vide tvoj rad). Vrlo često mi odrasli, okruženi drskom svakodnevnicom, zaboravimo na onu bezbrižnost koju je djetinjstvo nosilo sa sobom.
I to opet shvatiš kad naiđeš na ovakav grafit. Natjera te da zastaneš i da razmisliš. I da prvom prilikom odeš u park, ljuljati se na ljuljački i jednostavno.... biti dijete.
Igrati se i uživati. I zaboraviti sve što te živcira, muči, ljuti, tišti.
Moram napomenuti da sam totalni knjiški moljac. Čak i kad je riječ o literaturi koja nije 'za pustit mozak na pašu' već malo stručnija. I obožavam akcije/rasprodaje knjiga. I obožavam kad poštar pozvoni na vrata noseći paket pun knjiga. Volim ja i ogrlice, narukvice, odjeću i cipele, al knjige... uh,to mi je nešto posebno.
Danas je stigao paket s nekim naslovima koje još nisam pročitala, a već sam ih odavno stavila na 'MUST DO' listu. Dakle, počinjem s čitanjem. Odmah. Ili čim mi beba dopusti par sati odmora.
Već sam spomenula važnost čitanja, knjige, slikovnice i njihov utjecaj pa neću ponovno ponavljati. A vi se možete prisjetiti čitajući neke od prošlih postova.
A ono što me zanima je: koliko vi čitate; što čitate; vole li vaša djeca knjige ili su im ipak na prvom mjestu kompjuterske igrice?