Igra # 2

Sjećate se posta o igri?

Igra kao omiljena dječja aktivnost dovela je do mnogih pitanja koje ste marljivo slali na e-mail Tete Logopedice, a svako pitanje koje je stizalo preko e-mailova zaista me obradovalo. Zašto? Pa, jednostavno. Vidim da se polako vraća ''trend'' komuniciranja s djecom kroz igru, učenja kroz igru... a s druge strane, postavljena pitanja (uz popratne pohvale) značila su da pratite i čitate ovaj blog.

Kako da se igram s djetetom?

Tko mora voditi igru i da li uopće netko mora voditi igru?

Kako mogu omogućiti svom djetetu da vodi igru? 

Uh, niz sličnih pitanja....

E, pa dragi moji roditelji...
Vrlo često se nađemo pred iskušenjem da preuzmemo vodstvo nad igrom i to iz više razloga:
-kad dijete sjedi i ne radi ništa
-kad odbija uključiti roditelja u igru
-kad je odabrana aktivnost teška pa nam je teško gledati dijete koje se muči s igrom umjesto da uživa u njoj
-kad želimo da dijete nauči nešto (što smo u većini slučajeva naumili da nauči)
-jednostavno:zato što želimo da bude po našem – jer smo mi odrasli, pa ''sve znamo''.

STOP! Djetetu treba dopustiti da vodi igru! 

Ako dopustimo djetetu da vodi igru, pomoći ćemo mu da zadrži igru na nivou na kojem želi. Dijete će odabrati što želi i na taj način staviti sebe pod pritisak na učini što je sam sebi zadao. Dijete će se moći igrati u miru – imati će priliku da se igra brzinom i intenzitetom koji želi i neće osjećati pritisak da se mora nadmetati s drugom djecom. Dijete će imati više slobode obzirom da neće slijediti način na koji odrasli obavljaju stvari.

Što moram napraviti da dozvolim djetetu da vodi igru?
Zaustaviti se! Gledati! Slušati!

Zaustavite se – ne žurite u smislu da želite učiniti nešto za dijete jer vas ono može iznenaditi s onim što sve može, samo ako mu to dopustite.

Gledajte što dijete radi sa svojim igračkama, pustite ga da koristi igru kako bi istraživalo i učilo, zapamtite da nema pravilnog i nepravilnog načina na koji to radi. Pokušajte sudjelovati u smislu izdavanja uputa i instrukcije, no ostavite prostora za njegovu slobodu.

Slušajte – prihvatite ideju vašeg djeteta!

Dok se igrate s djetetom, razmislite o onome što govorite - umjesto da govorite djetetu što bi trebalo raditi, pokušajte komentirati njegovu igru, ponovite njegove ideje te ih nadopunite svojima. I ne zaboravite se opustiti i uživati!

Pozdrav, 
Teta Logopedica