Mnogi će zastati nad ovim citatom... osobito studenti koji trenutno muku muče s ispitima i kolokvijima te razmišljaju o tome da li je zanimanje logopeda zaista njihova ''svijetla budućnost''...
No, jednom kad položite zadnji ispit, obranite svoj diplomski rad i pronađete posao - iskreno se nadam da ćete se (kao i ja!!) smatrati sretnikom i istinski obožavati svoje zanimanje.
Dragi moji logopedi, uživajte u vikendu koji je pred vama!
Pozdravlja vas Teta Logopedica!
Od rane dobi važno je poticati dijete na igru riječima, čitanje, prepričavanje i osmišljavanje priča.
Predčitalačke i čitalačke vještine razvijaju se brže i bolje ukoliko djetetu ponudite razne igre gdje će upravo one doći do izražaja. Igra treba biti zabavna i omogućavati djetetu da izrazi svoje misli, obogati svoju maštu istovremeno obogaćujući svoj vokabular.
Evo ideja kako može izgledati jedna takva igra!
Na papiriće, komadiće kartona ili oblutke možete nacrtati razne elemente, objekte. Odabirom određenog nacrtanog elementa započinjete priču tj. formirate rečenicu. Rečenica po rečenica, i eto nam priča.
Izmjenjujte se u pričanju - dijete, a zatim vi. Važno je praćenje slijeda, stavljanje pojedinih elemenata određenim redoslijedom, ali i stvaranje gramatički ispravnih i smislenih rečenica.
Ideju imate, materijal pripremite...i kad je sve spremno - priča može početi.
Teta Logopedica
*izvor slika Pinterest
Htjela bih podijeliti s vama jedan tekst na koji sam naišla ovih dana.
Da ne duljim... evo...
''Draga nepoznata mama,
Vidjela sam te jučer. I prekjučer. I prošli tjedan. Čula sam kako dižeš glas na svoju djecu u javnosti. Vidjela sam i kako ih na trenutke ignoriraš u parku. Znam i kako se ponekad navečer ne otuširaš i kako cijeli dan provedeš u staroj, poderanoj pidžami. Vidjela sam kako svoju djecu moliš, preklinješ, prijetiš im. Vidjela sam i kako vičeš na muža. I kako vičeš na svoju mamu. I na službenicu na šalteru. I na prometnog policajca.
Vidjela sam kako trčiš za djecom, kako se zaprljaš i kako opsuješ kad ti koljena otkažu poslušnost. Vidjela sam i kako završavaš sladoled koji je ostavilo dvogodišnje dijete. Vidjela sam i kako prstom skidaš šmrkljiće a onda ih obrišeš u istu onu pidžamu.
Vidjela sam i kako stiskaš zube da ne pukneš, kad nešto govoriš po stoti put, a djeca te ne slušaju. I kako zatvoriš oči i duboko dišeš, kad vidiš kakao na svježe opranim plahtama. I kako tiho plačeš dok pokušavaš hladnom vodom skinuti fleku od višnje sa omiljenih hlača.
Viđala sam te i u bolnici, u čekaonici. I u ljekarni. Vidjela sam da si umorna i uplašena.
Često te viđam. Vidim te svaki dan.
Ne znam jesi li planirala biti loš roditelj. Ne znam jesi li od malih nogu znala kako želiš biti majka ili te majčinstvo zateklo nespremnu. Ne znam koja su tvoja očekivanja i jesi li provela prve dane majčinstva u strahu kako nikad nećeš osjetiti „onu“ ljubav o kojoj svi pričaju.
Ali znam sve o tebi.
Znam kako nisi dobila sve što si htjela. Znam kako si dobila puno stvari koje nisi htjela. Znam kako ne vjeruješ da radiš najbolje što možeš i kako misliš da uvijek može bolje. Znam i kako ti ide bolje nego što misliš.
Znam kako ponekad poželiš baciti nešto u zid. I znam kako ponekad poželiš baciti trogodišnje dijete kroz prozor. I kako ponekad i sama poželiš iskočiti.
Znam kako ponekad, noću, kad sve utihne, ležiš u krevetu i plačeš. Isto tako, znam da nekad ne plačeš iako te srce boli i umorna si od svega, najviše od neispunjenih očekivanja.
Znam kako ima teških dana, za koje samo čekaš da završe. Onda dođe vrijeme za spavanje a djeca te zagrle i kažu kako te vole. I kako žele biti baš tako savršeni kao ti kad odrastu. Pa poželiš da taj trenutak traje vječno i žao ti je što je došlo vrijeme za spavanje.
Nijedan dan ne traje vječno. Dan uvijek završi a sljedeći dan dolazi sa novim izazovima. Bolesti, razočarenja, posao, obitelj, prijatelji, obveze, svađe…suze i smijeh…
Svaki dan napravi ono što misliš da moraš napraviti. Pobrini se za sve, jer to je tvoj zadatak. Isto tako, sjeti se ostaviti što god da radiš kako bi pogledala crtež ili dodala autić. Ili kako bi složila drvo od kockica. Prekini sve poslove kako bi „poljubila da prođe“.
Znam kako se ponekad igraš u dvorcu od kartona. I znam da znaš sve one slikovnice na pamet. Znam da ponekad i plešeš sa djecom kao na najluđem tulumu. Znam kako pred njima obavljaš nuždu i podriguješ.
Znam da, kad već odavno prođe vrijeme za spavanje, ulaziš u sobu odrezati zanokticu zbog koje tvoje dijete ne može spavati. Znam kako prekidaš kuhanje ručka kako bi probala kavu ili čaj koji su upravo posluženi u plastičnim šalicama. Znam i kako su tvoja djeca jela samo puding od čokolade kad su bili bolesni, jer ništa drugo nisu htjeli ili mogli jesti.
Znam i kako većinu ovoga nisi očekivala. Nisi očekivala kako ćeš nekoga toliko voljeti. I nisi bila svjesna kako ćeš se vremenom pomiriti sa svojim novim tijelom. Nisi znala ni da se može biti toliko umoran. Nisi postala mama o kakvoj si maštala.
Nisi savršena mama. Što god radila i kako god se ponašala – nikad nećeš biti savršena. Možda te to proganja. Možda si se pomirila s tim. Možda ti to nikada i nije bio problem.
Koliko god ti se čini da ne radiš dovoljno, tvoja djeca se ipak osjećaju voljeno. Još uvijek ti se smiju i vjeruju kako možeš popraviti i izlječiti baš sve. Bez obzira što se danas dogodilo na poslu, u vrtiću, u školi, u parku – ti si osigurala da prođe i da svane novi dan, sa novim mogućnostima. Dan u kojem će tvoja djeca biti sretna.
Poslovica kaže: „Postoji samo jedno savršeno dijete na svijetu, i svaka majka ga ima.“ Na žalost, ne postoje savršeni roditelji. Nisi savršena. U to ne sumnjaj. I ako misliš da jesi – nisi.
Ipak…bez obzira na to što nisi savršena, bolja si nego što misliš.
Ni tvoja djeca nisu savršena. Što znači da se nitko ne može brinuti za njih bolje od tebe – nesavršene. Jer kao takva imaš sve potrebno znanje i iskustvo. Nitko drugi ne razumije mrmljanje tvog jednogodišnjaka. Nitko ne razumije njihove šale i ne zna zbog čega plaču. To znaš samo ti.
Budući da ni jedna mama nije savršena još uvijek ima šanse da postaneš najbolja mama na svijetu.''
Ja sam oduševljena.
Naravno da sam pronašla sebe u nekim rečenicama.
Pozdrav,
Teta Logopedica
Koliko će trajati logopedska terapija?
Nakon što sam u prethodnom postu pisala o prvom posjetu logopedu, naglasila sam da je cilj tog prvog posjeta upravo savjet za svakodnevni rad ili konkretna logopedska terapija.
Iduće pitanje se nameće samo; koliko traje logopedska terapija.
Svaki logoped ima neke svoje smjernice o samom trajanju terapije nakon koje dolazi pozitivan ishod odnosno prevladavanje teškoća zbog koje je pomoć logopeda i zatražena. Međutim, govoriti o tome koliko će tretmana, sati i dana biti potrebno da se prevladaju teškoće - zaista je nezahvalno. Ono što prvo kažem roditeljima nakon što mi postave ovakvo pitanje je: svako je dijete drukčije od drugog, posebno i zahtijeva drukčiji pristup.
Broj i trajanje terapija ovisi o teškoćama pojedinca, svaki plan terapije je formiran prema pojedincu i njegovim potrebama te usmjeren prema brzom napretku.
Ponekad je dovoljno tek nekoliko dolazaka logopedu ( npr. poremećeni izgovor samo jednog glasa ili jedne skupine glasova), no kod težih poremećaja logopedska terapija je zahtjevnija i može trajati puno duže.
Budite strpljivi, pridržavajte se uputa danih od strane logopeda i ne odustajte. Možda će vaše dijete trebati dodatnu pomoć drugih stručnjaka, no važno je slušati upute, biti strpljiv, uporan i svakodnevno raditi na prevladavanju teškoća.
Pozdrav, Teta Logopedica
*izvor slika Pinterest
E-mailom sam dobila upite o samom izgledu prvog posjeta logopedu, o tijeku i vremenskom trajanju pojedinih tretmana i slično, pa sam se u ovom postu odlučila baviti pitanjem prvog dolaska k logopedu.
I da vas odmah utješim, odnosno da ublažim sve one vaše strahove i dvojbe: posjet logopedu nije strašan!
Zašto logoped? Vjerojatno ste primjetili da dijete ima nekih teškoća ili odstupanja u govorno jezičnom ili komunikacijskom razvoju, možda vas je stručnjak nekog drugog profila savjetovao o važnosti logopedskog tretmana... kako god, važno je imati neke smjernice, odnosno znati što očekivati tog dana - prvog posjeta logopedu.
Prije negoli uopće krenete put logopedskog kabineta, vrlo je važno objasniti djetetu gdje ide i što može očekivati. Susrela sam se s roditeljima koji su svom djetetu pretjerano opisivali logopedski kabinet te sam naposlijetku i djetetu i roditeljima objašnjavati da to ipak nije igraonica/vrtić i da se upute dane od strane logopeda ipak trebaju poštivati. Roditelji su znali i strašiti, nakon čega sam naučila da svoju garderobu moram upotpuniti šarenijim bojama (kad djeca vide veselu i šareno obučenu tetu - nema šanse da misle kako je sva ta igra, čitanje i pričanje upravo neka procjena). Da ne duljim... djetetu objasnite gdje ide i koga će upoznati - tetu (ili možda stričeka - premda je broj muškaraca u ovom poslu minimalan) s kojom će pričati, možda pročitati neku priču ili slikovnicu, slagati slagalicu, crtati ili čak dobiti priliku da otpjeva pjesmicu koju je naučilo u vrtiću.
Ne vršite pritisak na dijete, ono će pokazati koliko bude spremno i koliko bude znalo, a na logopedu je da dobivene informacije od strane djeteta interpretira te da procjeni kako mu može pomoći.
Prvi posjet logopedu uglavnom traje oko sat vremena - vremenski period u kojem logoped upozna dijete i njegove teškoće te prikupi potrebne podatke o djetetu. Podatke će dati djetetova pratnja - roditelji/ skrbnici. Mala napomena kad govorim o pratnji: prilikom prvog posjeta logopedu svoju drugu djecu, bake i djedove ostavite kod kuće jer vrlo često odvlače pažnju djeteta, ali i ostalih osoba prisutnih prilikom samog posjeta.
Podatci koje bi logoped mogao zatražiti od vas: prethodni nalazi, obiteljska anamneza (da li u obitelji postoji netko tko je imao slične teškoće), tijek trudnoće i poroda, tijek psihomotornog razvoja, tijek govorno-jezičnog razvoja (brbljanje, prva riječ, prve rečenice), komunikacija djeteta s okolinom. Kod kuće se pripremite uzimajući u obzir ove smjernice kako biste lakše opisali svoje dijete, njegove teškoće, mogućnosti i potrebe. Ujedno ćete pomoći logopedu da bolje upozna vaše dijete i dobije uvid u njegovo funkcioniranje.
Kod djece mlađe dobi, logopedski pregled je usmjeren na igru i korištenje igračaka kako bi se dijete potaknulo na govor. Logoped koristi igračke, slikovnice, priče i razne testove kako bi dobio uvid u djetetov u građu i pokretljivost artikulacijskih organa, izgovor glasova, fond riječi, razvijenost rečenice i komunikaciju.
Kod djece školske dobi usmjeravamo se na vještine čitanja i pisanja te matematičke vještine.
Ukoliko logoped uoči da sat vremena nije dovoljno te da dijete zahtjeva opsežniju procjenu, doći ćete opet - sve s ciljem dobivanja jasnije slike teškoće/poremećaja.
Nakon mukotrpnog rada (šala mala!) logoped vam daje svoje mišljenje, savjete i upute za daljnji rad: konkretnu logopedsku terapiju, svakodnevni rad kod kuće ili pak daljnju stručnu obradu.
To je bilo par korisnih informacija o prvom posjetu logopedu.
Za više informacija kontaktirajte me e-mailom.
Teta Logopedica
Pred kraj one davne 2012. godine, na Pinterestu sam naišla na jednu super stvar. Ogromnu teglicu krastavaca teglicu ispunjenu raznim šarenim papirićima.
Pa kakve veze ima teglica mega krastavaca sa šarenim papirićima??!!
Super spoj - znam! Ha ha!
Naime, ideja je ova: uzeti teglicu (ja sam odabrala upravo ovu veliku) i pripremiti papiriće. Na papiriće se redovito zapisuju svi oni lijepi i sretni trenutci koji su vam se dogodili tijekom godine. Teglica se pažljivo puni papirićima da bi se naposlijetku otvorila zadnji dan te godine.
Moj dragi i ja smo se držali protokola te marljivo na papiriće zapisivali sve one trenutke koji su obilježili 2013. godinu, ubacivali u teglicu te ju u konačnici otvorili sat vremena prije ponoći, prije Nove 2014. godine.
Moram reći da je ovo izmamilo osmijeh i natjeralo suze na oči... jer toliko se lijepih trenutaka dogodilo, a koje smo zbog ovog užurbanog života stavili u neki drugi plan. Otvaranjem teglice, iščitavanjem papirića vratili smo se na te sretne minute, sate, dane.
2013. godina ostat će u lijepom sjećanju.
Ideju smo odlučili ponoviti i u 2014. godini...ali s malom promjenom.
Neke papiriće iz 2013. godine smo ponovno vratili u teglicu.
Razlog: želja da se opet koprcamo od smijeha i da proživimo ponovno neke trenutke koji su obilježili ne samo tu godinu, već i naš život (kao na primjer saznanje da će u naš život doći jedna mala djevojčica).
Eto, da još jednom ponovim:
Bye bye 2013... bila si jako dobra godina.
Teta Logopedica
Eto stigla nam i 2014.
Nisam je baš započela s redovitim postanjem, no obveze oko jednog malog bića su me skroz zaokupirale pa sam trenutno u internet-off verziji, istodobno se baveći tim - svojim najvećim projektom... i kao pravi štreber, dajem se u to maksimalno... a vremena za ostalo je jako malo. Iako se trudim sve skupa uskladiti.
Ono što je popularno kod svih ljudi na početku svake nove godine su te fenomenalne odluke. Tako sam i ja svoj inspiration-board već posložila... samo se te ''mantre'' moram držat.
Sretno mi bilo.
Pozdrav,
Teta Logopedica
