Uradi-sam / aktivnosti za djecu

Iako je proljeće prema kalendaru već stiglo, tmurno vrijeme pojedinih dana nas ipak odluči zadržati unutar zidova kuće/zgrade. Jednog takvog sumornog dana, tražeći inspiraciju za izradu logopedskog materijala naišla sam na par maštovitih ideja, naravno - u pitanju je opet recikliranje: evo ideja kako iskoristiti materijal koji sigurno imate kod kuće. 

Sigurna sam da ste upoznati s činjenicom da se u današnjem svijetu ovakve kuhinjice i kućice mogu kupiti uz par klikova mišem, u nekom drvenom ili plastičnom izdanju. No, sam postupak izrade ovog kartonskog izdanja, timski rad roditelja i djeteta puno je dragocjenije od blještavo nove napravice za igranje. Dopustite djetetu da samo reže, trga, boja - bit će još zadovoljniji dobivenim rezultatom - iako će odraslo stručno oko možda vidjeti sve one nepravilnosti koje dječja izrada donosi sa sobom. 

Družite se s djetetom, izradite nešto zajedno, igrajte se dobivenim materijalom. Sjednite na pod, umrljajte ruke i odjeću bojama, nemojte dopustiti da vas "odrasla osoba" u vama spriječi u tome.

Radila sam s mnoštvom roditelja koje sam podučavala kako se igrati s djetetom, kako mu pristupiti da izrazi svoje misl te da u konačnici počne komunicirati s okolinom. Roditelje vrlo često koči nekakav čudan strah pa naizlged jednostavne radnje ne znaju ili ne mogu proizvesti... i što onda? 
Plaćaju psihologe, logopede, rehabilitatore da ih uče što, kada i kako raditi, crtati, pričati. 
Krenite već danas!

Mali X u gornjem desnom kutu, jedan klik na njega, dijete za ruku, kartonsku kutiju na pod i mašta nek proradi. Pričajte, crtajte, režite, bojite, motivirajte svoje dijete, kvalitetno provedite vrijeme s njim - to je prava terapija koja nema cijene.


Ove ideje su izvrsne, zar ne?


Pozdrav, 
Teta Logopedica


* izvor fotografija Pinterest

Inspo-blog-dan / Love Taza

Ovu obitelj i njihov blog (koji piše tipična uberkul američka mama) pratim još od kada su Taza, njen suprug i njihov pas činili obitelj. U međuvremenu, rodilo se dvoje slatke djece (dječak i djevojčica, opet onako američki savršeni). 
Kad čitam postove, kad gledam slike, imam dojam da žive nekim savršenim životom (opet onaj "tipični američki" dio, iako bi ga sad svrstala pod film, onako savršeni s tipičnim još savršenijim hepi endom). 

       

Kad sam gledala i čitala postove koje je "friška mama" Taza pisala, mislila sam da je biti majkom nešto najdivnije, najljepše i najlakše na svijetu.
I sad to još uvijek mislim, no smatram se prevarenom. 
Jednim dijelom - i to u onom koji se tiče lakoće majčinstva.
Prevarenom jer je Taza uvijek bila dotjerana, savršenog make-upa, fenomenalne frizure i neodoljivog osmijeha. Nije spominjala porođajne  i postporođajne muke, stres po dolasku djeteta kući, muke s dojenjem i neprospavane noći. Ma, mislim da je čak negdje to i spomenula, no kako sam gledala te divne slike kojima mi je zamaskirala pročitani tekst, mislila sam "ova je fakat prekrasna, presretna mama, želim i ja biti takva". Da, da. Nisam računala da u trgovini guram jedna kolica, vučem druga, dnevni raspored se mijenja iz temelja, teretanu neću vidjet al da ću imat vrhunske bicepse jer moja mala vegetarijanka postaje svaki dan sve veća i veća. 
Ali obožavam je - u tome mi nitko i nikakav blog ne može konkurirati. 

Uglavnom, Taza je inspirativna, vjerski nastrojena, posvećena svojoj obitelji, još uvijek zaljubljena u istog muškarca još od studentskih dana. 

Preporučam ovaj blog jer volim spoj mode, roditeljstva i ulaganja u djecu kao svoju budućnost.

Teta Logopedica


 *izvor fotografija Love Taza blog

1-25 #100happydays

Mojih prvih 25 dana u ovom sretnom projektu.

 

1 / beba i njen ozbiljan razgovor s Mišicom 
2 / priprema napitaka za sister 
3 / netko izgleda poput male kornjače 
4 / slatki početak dana nakon ozbiljne obiteljske rasprave 
5 / posjet dragih ljudi i njihova pića za poklon 
6 / čestitka od naših najdražih iz UK 
7 / Uskrs u troje 
8 / on i beba - moje ljubavi
9 / mali medo za malog medu na handmade posteljini 
10 / bebačica se počinje sve češće smješkat svijetu oko sebe 
11 / drveni botunčići s uzorkom u malom paketiću  - mnogi projekti u nastajanju
12 / slatki kaos u kući/mamini projekti 
13 / zahvalnica za krštenje - kreativnost Tete Logopedice na djelu
14 / kumina svijeća za Lauru od jučer - ponovno sam je spakirala da nam uspomena na taj sretni događaj duže traje
15 / ''da nije bilo Stipe ne bi bilo cvića ni jagoda na stolu'' , a u ljepoti ovog buketića uživamo još uvijek 
16 / volim ove prstiće 
17 / tetine cvike  i njihovo testiranje
18 / mamin time-out 
19 / večera u dvoje 
20 / prehladu najbolje liječi cappucino.ili možda ne? 
21 / kuhanje nedjeljnog ručka 
22 / neodoljiva pošiljka moje purgerice i njenog dalmatinca za Lauru
23 / grickanje i čitanje 
24 / jutarnji vitamini i čaj za buđenje 
25 / vesele boje za razveseliti tmuran dan – priprema projektića

Kako napreduje vaših 100 sretnih dana? Pišite mi na mail ili u komentarima ostavite link da pogledam i vaše male sretne trenutke uhvaćene u svakodnevnici!

Pozdrav, Teta Logopedica

Mojih 100 sretnih dana #100happydays

Projekt o kojem bruje i zuje mnogi... na Facebooku, Twitteru, Instagramu, svakom mogućem fashion/beauty/dizajn blogu. Uskreno, zaintrigiralo me to. Što to? Pa ovo - da li je moguće da netko bude sretan 100 dana... zaredom?!?  

Većina ljudi odmahne rukom, odustane nakon par dana ili jednostavno zanemari cijelu tu pozitivnost koju nosi ovaj tako jednostavan izazov, projekt koji u sad već lagano postaje pokret - pokret sreće. 

14.4.2014. započinje mojih 100 sretnih dana (fotke ću objavljivat po tjednima - svaki ponedjeljak očekujte jedan ''happy days'' post o proteklom tjednu).

''Good luck in the easiest, yet life changing challenge! 

We see you at the finish line! 

Challenge your friends as well''

Ovo me baš veseli!!


Teta Logopedica



* Sudjeluj i ti! Klik na http://100happydays.com/

Plavi baloni u zraku

Mijenjajući radna mjesta upoznala sam veliki broj roditelja čiju ću srdačnost i energiju zauvijek pamtiti. Naravno, nisu uvijek svi roditelji nasmijani i veseli, ima onih koji šire toliko negativne energije oko sebe da i dijete postane arogantno i bahato, ne samo prema meni kao logopedu koji ga "tlači svim onim zadacima iz bilježnice koje mora vikendom vježbat umjesto da gleda televiziju i igra playstation", već i prema drugoj djeci. 
Već sam jednom rekla da je ovo pozitivni kutak interneta, stoga želim spomenuti roditelje i djecu koji ti se podvuku pod kožu jer im ponekad zavidiš s kolikom pozitivnošću gledaju na ovaj svijet, koliku snagu nose u sebi. Najčešće su to majke djece s većim poteškoćama. One umjesto da bezbrižno ispijaju kavice, s djecom trče od terapeta do terapetu, od logopeda do rehabilitatora, slaveći i minimalni korak naprijed u rehabilitaciji. Umjesto da plaču ''nad svojom sudbinom'' i djetetovim teškoćama, nabace najveći osmijeh i smiju se u lice svim onim problemima na koje njihovo dijete nailazi. Smiju se jer ih vlastito dijete gleda, a gledajući borca majku ili oca koji sve negativno preokrene kroz šalu i djetetu bude lakše. Ne izolira se jer je uz roditelje naučilo da svoju teškoću ne vidi kao najveći problem ovog svijeta... iako to možda jest. Iako je to zaista veliki problem, iako majka svako drugu večer plače pitajući se čime je ovo zaslužila, bori se i ne odustaje. Ne odustaje zbog svog djeteta. 
Kod mene se s godinama rada javio sindrom "moje dijete", a kad bi s kolegicama raspravljala o poslu uvijek bi govorila o svojoj djeci. Moju Idu sam već spomenula, a osim nje tu je jako mnogo djece. 

Jučer je bio Svjetski dan svjesnosti o autizmu. 
Gledala sam plave balone u zraku. 

Gledajući ih sjetila sam se mog Josipa, djeteta koji za ostatak cijelog svijeta nosi etiketu "autist". Sjetila sam se i njegove mame, i zbog toga sam ovaj uvod posvetila roditeljima. Moj Josip, iz jednog malog mjesta, u kojem je najgora stvar biti drukčiji, a kamoli autist. On je drukčiji, on je dijete s autizmom, on je simpatičan dečko koji puno toga shvaća ali teško prenosi okolini. On je dječak koji bi radije pretrčao 100 krugova oko stola svoje defektologice i logopedice negoli mirno sjedio 10 minuta. Naravno, bilo je i dana kada bi svaki zadatak odlično odradio sjedeći na maloj stolici uz mali stol. Odlaskom u školu po mnogima se "popravio". Popravilo se to što komunicira s djecom i učiteljicom. No, jedna mama je tako dobro rekla: "da bi dijete plesalo kako mi sviramo, i mi ponekad moramo plesati kako ono svira''. Imala je pravo. Ali srž svega toga je da imamo dobar ritam, da pratimo jedno drugo, da se pjesma koju sviramo/plešemo izvodi u istoj mjeri - jer jedino tako možemo naprijed. 

Jučer je bio Josipov dan. 
Dan svjesnosti o autizmu. Dan kada cijeli svijet makar na trenutak, vidjevši plave balone koji putuju visoko među oblake, postane svjestan svakodnevne borbe djeteta s autizmom. Borbe s rehabilitacijom, socijalizacijom, uključivanjem u društvo, predrasudama i stigmatizacijom.

Teta Logopedica

* izvor fotografija Pinterest

Vrt za klince/klinceze iliti uradi-sam projekt

Kad sam na svom omiljenom ne-logopedskom blogu ugledala ovaj projekt - ostala sam oduševljena. Nakon onih igračaka od filca, idući projekt za sašiti/izraditi je ovaj. 
Mali vrt - idealan za logopedske kabinete, vrtiće, škole, ali i za svaki dom.

A onda kad ste sve to lijepo sašili, zalijepili, posložili... na redu je dijete i njegova/njena igra. Voće, povrće i cvijeće - milina.

Dojmovi? Oduševljeni kao i ja?

Pozdrav, 
Teta Logopedica


* izvor fotografija A Beautiful Mess blog