Bye bye year 2014.

Još jedna godina je iza nas, a imam dojam da smo se prekjučer opraštali od 2013. te da sam jučer pisala svoj inspiracijski post za 2014. godinu! 
Ova godina me naučila da više uživam u sitnicama, malim stvarima jer kad se na kraju godine osvrnem na njih budu velike i važne.  
Sitnice su učinile ovu godinu posebnom. 

Buket cvijeća, rukotvorine proizašle iz kućne radinosti, osmijeh i odrastanje naše curice, brodski susreti, gomila hrabrosti i novi pothvati. Živimo u dobu kada svaki korak bilježimo mobitelom, fotoaparatom i kamerom. Koliko god mislili da nas to ograničava da se u potpunosti prepustimo događaju, ipak je lijepo kroz slike se prisjetiti i zadržati dio godine koja je iza nas. 

Bye bye 2014! 

Srdačno te pozdravljam i željno iščekujem 2015. godinu,
Teta Logopedica!

Drvo je prvo

Kad imaš dijete - imaš puno igračaka. Jako puno igračaka. Hrpe igračaka. I nije ti svejedno što stavljaš pred njega. Milijun je sitnica koje se mogu progutati ili dovesti do ozlijede. Ali jednako tako postoji puno šarenih, veselih igračaka od kojih baš i nema puno koristi, a koštaju jako puno novaca. S djetetom je nekako prirodno došlo da se naš eko-stil života prenese i na igru, odnosno igračke. Drvo je prvo. 

Ne znam jeste li primjetili, ali kad ste u trgovinama bejbi-ovo, bejbi-ono, zapljusne vas val boja, veličina i cijena. Meni osobno ponekad dođe da samo izletim jer ta hrpa podražaja, uz neizostavne preglasne hitove upitne kategorije koja dolazi iz svih smjerova, djeluje klaustofobično. Iz shopping centara pršti i vrišti popularna plastika. Moram priznati da nisam sasvim imuna na plastiku. Barbie je plastična - ali sam joj se svejedno godinama divila; kutija za igračke je plastična - ali ima zanimljiv uzorak pa smo ju kupili. Uostalom, dragi ljudi koji su nam donosili darove tijekom babinjanja donijeli su preslatkih plastičnih igračaka kojima je teško odoljeti. Ali gotovo svaka osoba je donoseći igračku govorila: "malo sam gledala je li korisno, pa vidiš je korisno je, uči se ovo, može se ono, nije drveno ali je zgodno...", gotovo  je svatko znao da će svaka igračka morati proći moj logopedski test. Smiješno mi je to, ali ipak je stvarno tako. U ovom postu želim se malo više usmjeriti na drvene igračke i možda vas potaknuti da birate prirodno za svoje dijete ili za djecu koju darujete. 
Pri odabiru igračke važno je informirati se o materijalu od kojeg je igračka napravljena. Iako većina proizvođača bira plastiku, drvo je bolji materijal za proizvodnju igračaka. 
Biram drvo. Ali zašto baš drvo?

Drvene igračke su trajne. Možda ih vaše dijete neće ostaviti u nasljeđe svojim unucima, no mora se priznati da su ipak trajnije od plastičnih. Plastika je jeftinija od drva, stoga masovna upotreba plastike i ne začuđuje obzirom da je proizvođačima ekonomičnija. Plastika je lošije kvalitete od drva, no u tome i je potrošački trik - brzo se uništi pa roditelji kupuju nove. Pripremite se za neprospavane noći. Slomljena plastična igračka razočarati će dijete, a da spriječite plivanje u suzama posegnut ćete za novčanikom i novom igračkom. Možda se ovog puta odlučite za drvo.
 

Drvene igračke se mogu lako čistiti. Igračke proizvedene od drveta, mogu se temeljitije očistiti od plastičnih. To je u osnovi zbog toga što je drvo prirodni materijal. Kad imate dijete, nemate malog čistunca i savršeno blistavu kuću - imate razbacane predmete s kojima se dijete igra, uz sve moguće mrlje. Dijete uzme igračku, u drugu ruku uzme keks, pa keks u usta, pa igračka u usta, pa gricka naizmjenično jedno pa drugo, pa padne keks na pod, pa ga vi pregazite, razmažete po nekoć finom trosjedu i mekom tepihu. Pa dijete hoda, a pridržavajući se ručicama uzima druge igračke, pokupi i ostatke keksa s poda, pa vas grli i ljubi. Kad je djetetovo vrijeme spavanja, koristim svaku sekundu kako bih uživala u toj tišini, no čeka me čišćenje kuće i igračaka uz kuhanje. Gdje su one dobre bucmaste vile iz bajki kad ih trebamo? Puno puta sam sebe nazvala Pepeljugom, no dođe mi da preuzmem ulogu Trnoružice i neke periode jednostavno prespavam. No, ne žimo u kraljevstvu (stan zovemo skladištem jer sam ga ja pretrpala - žene!), moj muž nije princ (iako je za mene kralj svemira), nemam sluge i sve padne na mene. Mamu. Za čišćenje drvene igračke važno je samo da bude redovito i to vlažnom krpom. I to je sve. Malo dijete je u stanju jako jako, ali baš jako zaprljati sve elemente koji ga okružuju. Ako nešto možeš lako očistiti - dobitak za sve!
 

Drvene igračke su prirodne što je jedna od ključnih zdravstvenih i sigurnosnih prednosti drvenih igračaka. Kad dijete uzme igračku jer je definitivno bolji predmet za gnječit desne (uzalud kupovanje onih gricklica za zubiće - pa imamo drvene igračke i drveni krevet!!), bar ćete znati da ne sadrže razne kemikalije koje bi mogle biti štetne. Cijena plastične igračke je uglavnom niža od cijene drvene igračke (padamo na niže cijene), ali potencijalni zdravstveni rizici su veći. Zato je preporučljivo odabrati igračke napravljene od prirodnih materijala kao što je drvo. Svako malo pojavljuju se nazivi igračaka i obavijesti o povlačenju dotičnih iz uporabe ukazujući na razne kemikalije koje sadrze u sebi. Budite sigurni da vam se to neće dogoditi s drvenom igračkom. 

Drvene igračke se mogu reciklirati. Ovo je moje najdraže područje - da mogu i sebe bih reciklirala. Naravno da je reciklaža plastike moguća, to nije slučaj sa onom vrstom koja se često koristi u izradi dječjih igračaka. Čak i kada možemo reciklirati neke plastične igračke, proces je znatno skuplji od recikliranja drvenih igračaka. Brinite se za okoliš!

Prilikom kupovine slijedeće igračke, razmislite hoćete li odabrati plastičnu igračku. Iako je cijena povoljnija i možda izgleda privlačno, uzmite u obzir korisnost te igračke, trajnost, zdravlje vašeg djeteta i očuvanje okoliša.

Kakve vi igračke kupujete svojoj djeci? Drvene igračke sa fotografija pripadaju mojoj maloj medonjici. Samo su dio zbirke, ali zar ne izgledaju šareno, primamljivo i korisno?

Teta Logopedica

URADI-SAM / Adventski kalendar

Od djetinjstva obožavam one božićne kalendare s prozorčićima koji su skrivali čokoladice. Svaki novi dan označavao bi otvaranje prozorčića i novu čokoladicu na vidiku. Ove godine sam odlučila iznenaditi svoje najdraže i sama napraviti adventski kalendar s našim najdražim slatkišima. Surfajući internetom naišla sam na gomilu ideja za koje mi se činilo da ih neće biti teško realizirati. No, ponekad srljam ko guska u maglu pa sam ipak naišla na neke prepreke. Prije svega (dok sam još bila naivna guska!), pažljivo sam pripremila materijal i sve to divno posložila na radnu površinu. Imajući na umu blogere koji me inspiriraju, odlučila sam fotografirati korake tj. samu izradu kalendara. Jej za mene!

Nakon pripreme materijala (na količinu materijala moja bolja polovica uvijek prigovara, jer je trakica, ukrasnih papira i svega jednostavno previše - za njega previše!) shvatila sam da izrada i neće ići tako glatko. Stari pozlaćeni okvir trebao je poslužiti kao okvir kalendara, a na njega sam trebala zakačiti trake i onda vješati poklončiće. Čokoladice su bile prevelike i preteške. Pogreška br.1. Hm. Idemo dalje. Dugo sam tražila male papirnate vrećice, no sjetila sam se da bih iste mogla izraditi uz pomoć smeđeg papira za pečenje i jednostavnim šivanjem. Pogreška br. 2 jer je papir jako proziran, a nije mi namjera da se slatkiši vide. I kad sam konačno shvatila da sam u problemu, htjela sam odustati no moj dragi me hrabrio da se izvučem jer ''sta ćemo sad sa svim tim slatkišima''. Kao da nam je to ikada bio problem(!?!). Okvir za slike ostavljen sa strane - bolje rješenje je predstavljala božićna limena kutija u koju sam mogla natrpati slatkiše. A i fora je tražiti broj/datum u toj slatkoj hrpici. Vrećice sam zamijenila jednostavnim zamotavanjem - papir zarolati oko slatkiša i zavezati ukrasnom božićnom trakicom. Jej za uspješna rješenja. Krećemo s adventskim kalendarom.

Nakon što sam slatkiše umotala u papir za pečenje i zavezala preslatkim trakicama, uslijedilo je označavanje po datumima.

Kad sam sve to (fino, lijepo, prekrasno, divno) pripremila, paketiće sam stavila/natrpala u limenu kutiju (obzirom da je prvotna ideja o visećem kalendaru propala), no to mi je na kraju ispala baš dobra fora.

Odbrojavanje do Božića je započelo.

Jeste li vi napravili svoj adventski kalendar i razveselili ukućane/djecu s ovom idejom slatkog predbožićnog darivanja?


Teta Logopedica