Česte su rasprave o tome kada započinje život - trenutkom začeća, prvim otkucajem srca ili u nekom drugom, trećem ili četvrtom trenu? Važna je činjenica da života i te kako ima dok je dijete još u trbuhu... no, što je s komunikacijom? Da li je moguća? Neki stručnjaci kažu da dijete ne čeka pasivno trenutak rođenja da počne učiti, pokazivati svoje vještine i mogućnosti...a i ja mogu iz vlastitog iskustva potvrditi da se dijete intrauterino aktivno razvija, reagira i uzvraća na podražaje. Započinje li komunikaciju?
Kako se u zadnje vrijeme puno priča o komunikaciji, važno je pratiti i istraživanja o prenatalnoj komunikaciji.
Vodim se mišljenjima stručnjaka koji kažu da je vrijeme prije rođenja pa do druge godine velika prilika za roditelje da stimuliraju i razvijaju dječji intelektualni potencijal. Djeca koja su prenatalno stimulirana, imaju poboljšane jezične sposobnosti, bolje rezultate u vještini čitanja, viši IQ, poboljšanu razinu apstraktnog mišljenja, kao i dobar osjećaj ravnoteže, orijentacije u prostoru, ritma i intuicije. U svakom slučaju – vrlo zanimljivo!
Moć roditelja?
I pticama na grani je već odavno poznato da su roditelji prvi učitelji svoje djece (ona stara ''sve dolazi od kuće''). Kakvi ste vi, što učite svoju djecu, okolina u kojoj vaša djeca odrastaju, sve ih to uče o njima samima i o svijetu. Moj savjet je da se ne forsirate svoje dijete, već osigurajte okolinu koja je bogata poticajima – omogućite ispunjen, obogaćen i uravnotežen život.
Ideja o stimulaciji prije rođenja može se činiti nemogućom, ali u svakom slučaju – i ona je zanimljiva... barem meni koja se razveselim kad beba reagira na podražaje poput dodira, govora ili glazbe.
Dodir je prvi osjet koji se razvija i takva stimulacija ima veliku ulogu u samom stimuliranju bebe tijekom trudnoće. Masiranje je prirodan način dodirivanja nerođenog djeteta.Kako beba raste, tako počinje reagirati na dodir – naravno, udaranjem. No, nazovimo to igrama udaranja koje znaju biti poprilično zabavne. Kada beba rastegne nogu, vrlo se jasno može vidjeti kvrgu ispod kože, nakon čega slijedi oduševljenje i lupkanje/češkanje te slatke kvrgice. Beba se povuče pa lupne, pa tako u krug. Ponekad se zamislim i zapitam da li je beba napredovala od nasumičnog udaranja do smislenog, kao odgovor na poticaj?
Iz vlastitog iskustva mogu reći da beba osjeća ritam hodanja i trčanja, osjeća kada se sagnete, sjednete ili legnete. Čitajući različite članke doznala sam da se nerođeno dijete može aktivno stimulirati kroz vježbanje i plesanje, a povećavanjem ritma glazbe s pokretom, stimulira se percepciju ritma bebe. I sama sam sklona plesu te sam uživala gibajući se u ritmu glazbe... naravno, reagirala je i beba.
Uz ples, naravno ide i pjevanje. Još nešto što mi ide dobro i u čemu uživam. Od pjevanja jednostavnih melodija do kombiniranja s različitim instrumentima, pjevane individualno ili u grupi, za vrijeme obavljanja svakodnevnih aktivnosti (dok čitate, vozite, kuhate ili pišete novi post za svoj blog). Potrudite se da svoje dijete izložite glazbi prije i nakon rođenja.
Navodno je jako dobro izložiti bebu različitim zvukovima i ritmovima jer se poboljšavaju njene slušne sposobnosti, koje će koristiti kroz kasnije razlikovanje varijacija u različitim tipovima glazbe.
Uz vježbanje, ples i pjevanje, dobar način stimuliranja bebe je i razgovor. Može li biti bolje?! Još jedan razlog zašto je dobro biti žena-brbljavica! Rano izlaganje jeziku je važno za učenje jezika jer ljudski mozak uči procesirati određene zvukove različitih jezika prije nego što ih je dijete sposobno imitirati. Ah! Osim aktivnog razgovora s drugim osobama, puno sam pričala i čitala obraćajući se samoj bebi.
Da li je ovo samo niz podražaja i reagiranja na njih ili je to ona prava prenatalna komunikacija koja nečemu služi? U svakom slučaju, ove jednostavne ideje za stimulaciju vaše bebe moguće je proširiti i prilagoditi vašim idejama i potrebama, a zaista mogu doprinijeti razvoju jake emocionalne veze i komunikacije s bebom koja traje cijeli život.
Pozdravlja vas Teta Logopedica
* fotke dostupne na Wengenn.wonderland.
